Zvuči jednostavno, zar ne? Šta može da postavljanje pločica da učini komplikovanim? Uzmemo lepak, pločice, malo slobodnog vremena i krenemo.
Ali… stvarnost zna da bude drugačija. Postavljanje pločica deluje lako dok ne shvatimo da jedna mala greška može da napravi ogroman problem – od neravnih površina do dugoročnih oštećenja.
Poseban izazov nastaje kod hrapavih pločica. Iako estetski privlačne i neklizajuće, zahtevaju dodatnu pažnju prilikom fugovanja i, kasnije, prilikom čišćenja hrapavih pločica.
Hajde da zajedno izbegnemo te čuvene greške koje prave i majstori i „uradi sam“ entuzijasti.
Ključne tačke za postavljanje pločica:
- Loša priprema podloge može uzrokovati krivljenje, odvajanje i pucanje pločica.
- Pogrešan izbor lepka često vodi ka oštećenju, naročito kod većih formata.
- Bez plana rasporeda, završne pločice često ostaju neusklađene i estetski loše postavljene.
- Uske, neujednačene fuge i prerano fugovanje narušavaju i izgled i trajnost.
- Neprecizno sečenje pločica dovodi do vidljivih grešaka oko ivica i cevi.
- Nedovoljno vreme za sušenje lepka i podloge direktno utiče na čvrstinu i dugotrajnost.
1. Loša priprema podloge – sve počinje odozdo

Bez čvrste, ravne i suve podloge nemaš na čemu da gradiš. Ma koliko da su ti pločice kvalitetne, ako ispod njih imaš neravnine, prašinu ili vlagu, ubrzo ćeš to i osetiti.
Jedna od najčešćih grešaka jeste preskakanje temeljnog čišćenja i izravnavanja poda.
Pukotine i padovi u podu ne samo da će poremetiti ravnotežu, već će učiniti da svaka sledeća pločica ide „na krivo“, što se često ne vidi odmah. A kada se to primeti već je kasno.
Uobičajen izgovor je: „Nije strašno, to je ispod nameštaja“. Da, možda i jeste, ali problem je što takve greške umeju da „izbiju na površinu“ kroz vreme. Zato uvek prvo proveri podlogu libelom, na više mesta.
Ako imaš neravnine, koristi samorazlivajuću masu. I nikako ne zaboravi čišćenje. Ništa se ne lepi dobro na prašinu, pa ni pločice. Pravilo broj jedan: podloga mora biti suva, čista i ravna kao dlan – sve ostalo je recept za kasniji problem.
2. Izbor lepka bez razmišljanja

Okej, u prodavnici kažu da je „taj lepak univerzalan“. A ti se obraduješ jer si uštedeo 500 dinara po džaku. Samo, nije baš tako jednostavno.
Zato pre kupovine pročitaj deklaraciju. A još bolje, pitaj prodavca ili još sigurnije, proizvođača pločica šta preporučuju.
Mnogi to preskoče, a cena popravke višestruko premašuje uštedu.
Tip pločice | Površina | Preporučeni lepak |
Keramičke | Zidovi | Standardni C1 |
Porcelanske | Podovi | Fleksibilni C2S1 |
Veliki formati | Kupatila | Visokoelastični C2S2 |
Najčešća greška: Upotreba običnog lepka za pločice velikih dimenzija
3. Nepostojanje plana za postavljanje pločica – kad poslednja pločica ne „legne“ kako treba

Jedna od najneprijatnijih situacija kod postavljanja je kada keramičke pločice na kraju reda ostave prostor taman toliki da poslednja izgleda kao sićušan komadić koji se ni estetski ni funkcionalno ne uklapa.
I to – baš tamo gde se najviše vidi. Sve to se može izbeći jednostavnim korakom koji mnogi preskoče – planiranjem rasporeda unapred. Koraci koje treba ispoštovati:
- Izmeri dimenzije prostora
- Dodaj širinu fuga (bitna stavka!)
- „Probaš“ raspored pločica na suvo pre lepljenja
- Prilagodi gde treba da bi izbegao rezanje na 3 cm
4. Greške kod fuga – mali razmak, velika muka

Fuge igraju ključnu ulogu u trajnosti i izgledu postavljenih pločica.
Nisu tu samo da „popune prostor“, već omogućavaju širenje i skupljanje materijala, štite od vlage, i utiču na završni estetski utisak. A kada nisu dobro izvedene, to se vrlo brzo primeti, nekad već posle nekoliko nedelja.
Mnogo ljudi greši pokušavajući da napravi što uži razmak, verujući da će tako pločice izgledati lepše. I zaista, na prvu loptu, uske fuge izgledaju modernije. Međutim, kada fuga ispadne, popuca ili se nejednako osuši ceo pod deluje neusaglašeno, čak i neprofesionalno.
Najčešće greške kod fugovanja:
- Preuske fuge (manje od 2 mm), posebno kod velikih pločica, zbog čega dolazi do pucanja ili izbijanja mase
- Neujednačeni razmaci između pločica koji kvare celokupan simetrični izgled
- Fugovanje pre nego što je lepak očvrsnuo, što smanjuje vezivnost i trajnost same fugal mase
Kako bi sve izgledalo kako treba i trajalo godinama koristi distancere (krstiće), ostavi dovoljno vremena da se lepak potpuno osuši, i ne eksperimentiši sa „svojim merama“. Za većinu pločica širina od 3 do 5 mm daje najbolji balans između estetike i funkcionalnosti.
5. Loše sečenje pločica – Postavljanje pločica kada detalji kvare celinu

Neuredno isečene pločice na ćoškovima, oko slivnika ili utičnica brzo upadaju u oči.
Česte greške:
- Sečenje bez alata za vlažno sečenje – ivice pucaju
- Korišćenje tupog rezača – neprecizno i neuredno
- Bez zaštite – oštećenja na glazuri
Kako to rešiti?
- Investiraj u dobar alat ili iznajmi profi sekač
- Prvo obeleži i probaj „na suvo“ pre nego što sečeš
- Uvek seci pločice s prednje strane (glazirana površina gore)
6. Neostavljeno dovoljno vremena za sušenje

Da bi sve bilo kako treba, potrebno je čekati. Zvuči dosadno, naročito kad ti deluje da je sve već „suvo“ i spremno, ali upravo je strpljenje u ovom koraku ono što pravi razliku između dobrog i lošeg posla.
Mnogi ne mogu da izdrže i već nakon pola dana zakorače po sveže postavljenim pločicama, misleći da „ništa neće da se desi“. Nažalost, to je čest uzrok kasnijeg pomeranja ili čak pucanja pločica.
Još jedna česta greška je prerano fugovanje. Lepak ispod još nije stigao da potpuno očvrsne, što sprečava fugal masu da se pravilno veže i slegne. Rezultat su loše popunjene fuge koje kasnije ispadaju ili upijaju vlagu.
Poseban problem predstavlja i lepljenje pločica na još uvek vlažnu podlogu.
Vlaga zarobljena ispod može vremenom da oslabi lepak, izazove odvajanje ili pojavu buđi. Zato, koliko god ti se žurilo, bolje je da produžiš radove za dan ili dva, nego da ih ponavljaš za šest meseci. Koliko čekati?
- Lepak: min. 24h pre fugovanja
- Puna upotreba prostora: 48-72h
- Podloga posle nivelacije: 3-7 dana (u zavisnosti od proizvoda)
Najčešća pitanja (FAQ)
Zaključak

Postavljanje pločica možda deluje kao rutinski posao, ali u praksi, upravo „sitnice“ prave najveću razliku.
Greške koje se najčešće javljaju nisu posledica loše volje, već nedostatka strpljenja, pripreme ili informacija.
A dobra vest je: sve se one mogu lako izbeći, ako znaš na šta treba obratiti pažnju.
Ako u ovom tekstu pronađeš makar jednu grešku koju sada znaš kako da izbegneš, onda je svrha ispunjena. Srećno s radovima i neka ti svaka pločica legne baš kako treba!