Ugradni ili klasični vodokotlić, šta se razlikuje kod montaže i kasnijeg servisa

Vodokotlić se u domaćinstvu od četiri člana aktivira dvadesetak puta dnevno, što je više od sedam hiljada ispiranja godišnje. Takav uređaj kad tad traži ruku majstora. Zato izbor između ugradnog i klasičnog modela odlučuje koliko će trajati radovi na dan postavljanja i koliko ćete se namučiti kada prvi put počne da curi.

Ključne tačke

  • Ugradni vodokotlić se postavlja pre pločica, pa greška pri montaži kasnije znači skidanje obloge.
  • Klasični vodokotlić se montira na gotov zid i obično je posao za jedno popodne.
  • Kod ugradnog modela servis se radi kroz otvor iza tastera, bez razbijanja zida.
  • Kod klasičnog modela sve delove vidite čim skinete poklopac.
  • Rezervni delovi za ugradni sistem moraju da odgovaraju proizvođaču i seriji rama.
  • Za ugradni vodokotlić je potrebno 12 do 20 cm dubine za predzid.

Ugradni vodokotlići i montaža, šta se dešava u zidu

Majstor ugrađuje rezervoar vodokotlića i metalni ram u predzid kupatila pre postavljanja pločica.
Kod ugradnog vodokotlića ram, rezervoar, dovod vode i odvod postavljaju se tokom grubih radova, pre zatvaranja zida.

Kod ugradnog sistema montaža je pravi građevinski posao, a ne samo zakačinjanje uređaja. Rezervoar, ram i odvod se postavljaju dok je kupatilo još u fazi grubih radova. Kada keramika jednom legne, popravka greške postaje skupa.

Upravo zato se ugradnja planira zajedno sa ostalim radovima, kako je opisano u tekstu o tome šta su osnovni radovi pre opremanja kupatila. Ako tek birate sistem, povoljni ugradni vodokotlići mogu biti dobra polazna tačka za poređenje modela i dubine rama.

Suva montaža na čelični ram

Čelični ram se ankeriše u pod i zid, a zatim oblaže vodootpornim gips pločama. Ovaj način je brži i čistiji. Nema zidanja, nema čekanja da se malter osuši. Kvalitetni ramovi nose i do 400 kg, ali samo ako su ankeri pravilno postavljeni u nosivu podlogu.

Mokra ugradnja u zidanu konstrukciju

Ovde se vodokotlić obzida ciglom ili blokom i malteriše. Rešenje je čvrsto, ali sporije, i češće se bira u novogradnji gde se zidovi ionako zidaju.

Šta mora biti spremno pre zatvaranja zida

Pre nego što majstor stavi prvu ploču, proverite:

  • da je ram potpuno u vagi i na tačnoj visini za šolju koju ste izabrali
  • da je ulazni priključak vode zategnut i ispitan pod pritiskom
  • da je zaštitni poklopac otvora za taster na mestu, kako malter ne bi ušao u rezervoar
  • da odvod šolje i rama tačno nalegu, bez pomeranja

Ovih nekoliko minuta provere štedi vam kasnije kopanje kroz keramiku.

Klasični vodokotlić i montaža, posao od par sati

Klasični nadgradni vodokotlić postavljen iznad WC šolje, sa torbom vodoinstalaterskog alata pored.
Klasični vodokotlić montira se na završen zid i, ako su priključci spremni, kupatilo se može koristiti istog dana.

Klasični, odnosno nadgradni vodokotlić se kači na već završen zid. Majstor buši rupe, postavlja tiple i nosače, povezuje crevo na ugaoni ventil i spaja cev sa šoljom. Ako je sve na svom mestu, kupatilo možete koristiti isti dan.

Ipak, i ovde zid mora da bude u dobrom stanju. Kod starijih objekata vredi prvo proveriti cevi i nosivost zida, kao što se savetuje u vodiču o tome koje instalacije u starijem stanu treba pregledati odmah po useljenju.

Niska i visoka montaža

Niskomontažni kotlić stoji odmah iznad šolje ili direktno na njoj, kao kod monoblok kombinacije. Visokomontažni se kači blizu plafona i povezuje dužom cevi. Prvi je danas uobičajeniji, a drugi se zadržao u starijim kupatilima i objektima gde se zamenjuje deo po deo.

Servis ugradnog vodokotlića, kako se stiže do mehanizma

Otvoren klasični vodokotlić sa vidljivim ulaznim ventilom, plovkom i ispusnim mehanizmom.
Kod ugradnog vodokotlića istim osnovnim delovima pristupa se kroz servisni otvor koji se nalazi iza tastera za ispiranje.

Mnogi se plaše da će zbog curenja morati da razbijaju pločice. U praksi se gotovo sve radi kroz otvor gde stoji taster. Skine se ploča tastera, izvadi se okvir i zaštitna pregrada, i pred vama su ulazni ventil i ispusni mehanizam.

Ipak, posao je tesniji nego kod klasičnog kotlića. Kako navodi Consumer Reports, do rezervoara u zidu se stiže uklanjanjem panela sa tasterom, ali je teže videti i dohvatiti delove nego kada samo podignete poklopac. Zbog toga mnogi ukućani ovde ipak zovu vodoinstalatera.

Šta se najčešće menja

  • zaptivka ispusnog ventila, kada voda stalno curi u šolju
  • ulazni ventil sa plovkom, kada kotlić puni bez prestanka
  • poluge i sajle tastera, kada ispiranje radi samo povremeno

Savet koji zvuči sitno, a puno znači: sačuvajte uputstvo ili nalepnicu sa oznakom rama. Delovi različitih proizvođača retko odgovaraju jedni drugima.

Kada ipak mora da se otvara zid

To se dešava kod puknuća samog rezervoara, curenja na priključku vode unutar zida ili kod rama koji je popustio. Tada stradaju pločice oko otvora.

Pomaže ako je majstor pri oblaganju ostavio rezervne pločice iz iste serije i pazio na raspored fuga, jer su greške pri postavljanju pločica oko otvora tastera najvidljivije baš kod ovakve popravke.

Servis klasičnog vodokotlića, sve je na dohvat ruke

Majstor rukama popravlja mehanizam otvorenog klasičnog vodokotlića.
Kod klasičnog vodokotlića svi delovi postaju dostupni čim se skine poklopac, pa su pregled i popravka jednostavniji.

Kod nadgradnog modela podignete poklopac i vidite ceo mehanizam. Zamena plovka ili gumice često je posao za pola sata, i mnogi ga obave sami uz jedan ključ. Ugaoni ventil je spolja, pa vodu zatvarate za sekundu.

Mana je to što se ovakav kotlić vidi, prikuplja prašinu i češće se čuje dok puni. Ako ionako planirate kompletno renoviranje kupatila, to je najbolji trenutak da odlučite da li prelazite na ugradni sistem, jer se kasnije teško vraća.

Ugradni ili klasični vodokotlić, kako da odlučite za vaše kupatilo

Nema univerzalnog odgovora, ali situacija obično sama pokaže pravac.

Ugradni sistem ima smisla ako:

  • kupatilo ionako ide do zidova i keramika se menja
  • želite viseću šolju i slobodan pod za brisanje
  • vam smeta zvuk punjenja kotlića noću

Klasični je bolji izbor ako menjate samo sanitariju bez diranja pločica, ako je kupatilo u iznajmljenom stanu ili vikendici, ili ako želite da popravke radite sami.

U manjim prostorijama predzid uzima nekoliko centimetara, ali zauzvrat oslobađa pod, o čemu više piše u tekstu o uređenju malog kupatila.

Najčešća pitanja o ugradnim vodokotlićima

Mogu li da ugradim ugradni vodokotlić bez rušenja postojećeg zida?
Da. Kod suve montaže ram se postavlja ispred postojećeg zida i oblaže pločama, pa se stari zid ne dira. Gubi se samo dubina predzida.
Mogu li da zadržim staru WC šolju ako prelazim na ugradni vodokotlić?
Uglavnom ne. Većina ugradnih sistema ide uz viseću šolju, a postoje i ramovi za podne šolje prislonjene uz zid, ali stara šolja sa spoljnim kotlićem retko odgovara rasporedu priključaka.
Mogu li sama da promenim taster na ugradnom vodokotliću?
Najčešće možete. Ploča se skida i kači bez alata, samo mora biti kompatibilna sa serijom rama u zidu.
Koliko često treba čistiti kamenac u ugradnom vodokotliću?
U krajevima sa tvrdom vodom korisno je jednom godišnje skinuti taster i pregledati zaptivke. Tako se curenje uhvati na vreme, pre nego što naslage oštete ventil.

Pre kupovine izmerite dubinu zida, proverite u kojoj su fazi radovi i razmislite ko će popravljati kotlić za pet godina. Kada to znate, izbor postaje mnogo lakši, a vaše kupatilo će vas služiti bez iznenađenja.